Nisam znao šta da očekujem. U početku sam oklevao – toliko različitih ponuda, toliko mesta, toliko zvučnih imena… ali kada sam saznao da te večeri peva Mile Kitić, odluka je pala. Nije to bilo samo zbog muzike, iako sam znao svaku pesmu. Bio je to osećaj sigurnosti – kao da znaš da nećeš pogrešiti, da će te neko povesti kroz noć koja zaslužuje da bude nezaboravna.
I bio sam u pravu.
Došao sam ranije. Sala se polako punila, ljudi su stizali u svečanom raspoloženju, čaše su se zvonile još pre nego što je program počeo. Oko mene – osmesi, haljine koje se presijavaju pod svetlima, miris večere u vazduhu, tiha uzbuđenost. A onda, iznenada, sve se utišalo. Svetla su se prigušila. I prvi takt je krenuo.
Kada Mile zapeva, cela sala diše zajedno
Nisam mogao da verujem kako se atmosfera promenila u trenu. Bio je to trenutak kada svi, čak i oni najpovučeniji, spontano ustaju. Pesma počinje, svi pevaju. Nema razlike između stolova, loža, sektora – svi su jedno. Mile nije pevao publici. Pevao je sa publikom.
Gledao sam kako se ljudi grle, kako se prepoznaju u stihovima. Video sam poglede koji znače “ovo je naša pesma”, video sam parove koji su zaboravili na sve oko sebe. Video sam prijatelje koji podižu čaše uz stihove koje znaju napamet još od detinjstva. I znao sam – ovo nije samo koncert. Ovo je proslava života.
U ponoć – više od vatrometa
Kada je ponoć došla, sat nije samo otkucao. Ne, sve se zaustavilo. Svetla su se ugasila, reflektori su obasjali binu, čaše su se podigle, a Mile je rekao tihim glasom:
„Srećna vam Nova godina. Hvala što ste ovde.“
A onda – pesma. Onaj hit koji svi čekaju. Sala je eksplodirala od aplauza i smeha. Više se niko nije vraćao na mesto. Svi su stajali, igrali, pevali, držali jedni druge. Osećao sam da sam deo nečeg većeg – kao da zajedno ulazimo u novu godinu sa nekim nevidljivim optimizmom.
Nije važno koje je vreme, važno je kako se osećaš
Veče je trajalo do ranih jutarnjih sati. Nisam gledao na sat. Nisam proveravao telefon. Nisam razmišljao o obavezama. Samo sam bio tu. Sa ljudima koje volim, sa muzikom koju razumem, sa izvođačem koji zna kako da vodi noć.
I kada sam izlazio, sa umornim nogama ali punog srca, znao sam da ću sledeće godine opet biti tu. Ne zato što je Nova godina. Nego zato što je Mile Kitić na bini. A to, zaista, menja sve.